TL;DR
Pretreniranost (overtraining syndrome) je stanje koje se javlja kada intenzitet, obim i učestalost fizičke aktivnosti premaše kapacitet organizma za oporavak, što dovodi do dugotrajnog pada performansi, hroničnog umora, promena raspoloženja i drugih simptoma. Najčešći uzrok je neadekvatna ravnoteža između treniranja i odmora, ali značajnu ulogu imaju i san, nutritivni status i psihološki stres. Prevencija se zasniva na periodizaciji treninga, dovoljnom odmoru, kvalitetnoj ishrani i slušanju signala tela.
U svetu fitnesa često vlada mantra „no pain, no gain“. Međutim, nauka nam govori da postoji tanka linija između forsiranja sopstvenih granica i ulaska u zonu sindroma pretreniranosti (Overtraining Syndrome – OTS). Paradoks je sledeći: što više radite, to su rezultati gori. Umesto mišićnog rasta, dobijate katabolizam; umesto rekorda, dobijate povrede.
Šta je pretreniranost?
Prema definicijama relevantnih izvora poput National Strength and Conditioning Association (NSCA) i Cleveland Clinic, važno je razlikovati dva stanja:
- Functional Overreaching (Forsiranje): Kratkotrajan pad performansi zbog intenzivnog treninga, ali se povlači nakon nekoliko dana odmora i može dovesti do superkompenzacije.
- Overtraining Syndrome (OTS): Stanje hroničnog umora, gde mehanizmi oporavka više ne mogu da isprate stres kojem je telo izloženo. Ovo nije obična upala mišića; ovo je neuroendokrini poremećaj.
Pretreniranost predstavlja multifaktorsko stanje u kojem telo ne uspeva da se adekvatno oporavi od fizičke aktivnosti, što dovodi do dugotrajnog pada performansi i pojave različitih simptoma – fizičkih, emocionalnih i psiholoških.
To nije samo “umor posle treninga”; pretreniranost se razlikuje po tome što se simptomi ne povlače normalnim odmorom, a učinak ostaje smanjen sedmicama ili mesecima.
Kako pretreniranost nastaje?
Pretreniranost nastaje kada ukupni stres koji telo doživljava tokom treniranja premaši njegovu sposobnost da se oporavi i adaptira. To znači da nije samo “previše vežbanja”, već sistematičan disbalans između opterećenja i oporavka – a taj disbalans uključuje više faktora, ne samo intenzitet treninga.
1. Preveliki volumen i intenzitet treninga
Kada su treninzi predugi, prečesti ili preintenzivni, telo ne stigne da se regeneriše – mišići, nervni sistem i hormonski sistemi ostaju u stresnoj fazi bez “resetovanja”. To može dovesti do kumulativnog umora i pada performansi, čak i ako izgleda da “trenirate puno, a ništa ne napredujete”.
2. Neodgovarajući periodi odmora
Oporavak nije samo dan bez treninga, već je to vreme kada telo popravlja mikrooštećenja nastala tokom napora, obnavlja energiju i stabilizuje hormonsku ravnotežu. Ako između treninga nema dovoljno odmora, nivoe hormona koji regulišu stres i oporavak (npr. testosteron, kortizol) može da poremeti, što povećava rizik od pretreniranosti.
3. Loš kvalitet sna i psihološki stres
San je kritičan za oporavak. Tokom sna telo popravlja tkiva, obnavlja energiju i reguliše hormone. Dugotrajni stres izvan treninga (posao, škola, životne obaveze) povećava ukupnu količinu stresa koju telo mora da “obradi”. Ovaj dodatni teret povećava rizik od pretreniranosti jer utiče na nervni sistem i oporavak.
4. Energetski i nutritivni deficit
Ako telo nema dovoljno kalorija, proteina ili ugljenih hidrata, ono nema dovoljno “goriva” za popravku tkiva i regeneraciju. Nedostatak energije i gradivnih materija može sam po sebi povećati verovatnoću pretreniranosti, čak i ako volumen treninga nije ekstreman. Hormonske i metaboličke promene (npr. smanjena mišićna masa, slabija imuni odgovor) povezane su sa ovim neravnotežama.
5. Monoton i repetitivan trening
Iste vrste opterećenja iz dana u dan (npr. stalno isti intervali, iste sprave, bez varijacija) mogu dovesti do ponovljenog mehaničkog stresa na iste strukture, što organizam teško nadoknađuje. Monoton trening može doprinetii lokalnim mikrooštećenjima i smanjenoj sposobnosti adaptacije mišića i nervnog sistema.
Šta se događa u telu kada nastane pretreniranost?

Kada treniramo, mi zapravo „rušimo“ svoje telo. Napredak se dešava isključivo tokom odmora.
1. Hormonalni disbalans i kortizol
Studije objavljene u PMC (National Institutes of Health) ukazuju na to da pretreniranost dramatično menja odnos testosterona i kortizola. Kortizol (hormon stresa) ostaje hronično visok, što dovodi do razgradnje mišićnog tkiva (katabolizma) umesto njegove izgradnje. Organizam prelazi u režim očuvanja energije, što može usporiti oporavak i napredak.
2. Autonomni nervni sistem pod opsadom
Postoje dva tipa pretreniranosti zasnovana na nervnom sistemu:
- Simpatička pretreniranost: Dominantna kod sportova snage (sprint, tegovi). Karakteriše je povišen puls u mirovanju i razdražljivost.
- Parasimpatička pretreniranost: Češća kod sportova izdržljivosti. Karakteriše je ekstremno nizak puls i letargija. U oba slučaja, komunikacija između mozga i mišića slabi, što direktno vodi do pada snage i koordinacije.
3. Citokinska hipoteza (upalni procesi)
Dugotrajno oštećenje mišića bez oporavka aktivira sistemski zapaljenski odgovor. Telo oslobađa citokine koji utiču na centralni nervni sistem, izazivajući osećaj bolesti, depresiju i gubitak apetita. Organizam reaguje kao da je pod hroničnim stresom, sa pojačanim zapaljenskim odgovorom koji dodatno usporava oporavak i performanse.
Kada se pretreniranost najčešće javlja?
Pretreniranost je najčešća u situacijama gde je napor dugotrajan ili intenzivan, ali ne treba je posmatrati samo kao “problem elite”, jer su rekreativci pogođeni kada:
- naglo povećaju učestalost, vreme ili intenzitet treninga,
- ne prate plan oporavka,
- kombinuju trening sa visokim psihičkim stresom i lošim snom,
- ili imaju energetsku neravnotežu (npr. nedovoljnu ishranu u odnosu na potrošnju).
U suštini, pretreniranost se češće događa kod sportova izdržljivosti (trčanje, biciklizam, plivanje) zbog velikog opterećenja, ali može se pojaviti i kod treninga snage i fitnesa ako su isti faktori prisutni (preopterećenje + loš oporavak).
Ključni simptomi pretreniranosti
Pretreniranost je kompleksna i može se manifestovati kroz više simptoma koji utiču na različite telesne sisteme:
Fizički simptomi
- Dugotrajan pad performansi i smanjena snaga
- Produženi osećaj umora i iscrpljenosti
- Neobična ili dugotrajna bol u mišićima
- Više učestalih povreda
- Povećan puls u mirovanju ili povišen krvni pritisak
- Promene u apetitu i telesnoj težini
- Problemi sa spavanjem
- Češće prehlade ili infekcije (slabiji imunitet)
Psihološki i emocionalni simptomi
- Smanjena motivacija za trening
- Razdražljivost, depresija ili anksioznost
- Teškoće u koncentraciji
- Gubitak radosti u aktivnostima koje su ranije bile motivišuće
Važno je da se ovi znaci tumače u kontekstu ukupnog stanja i trening-režima, jer pojedinačni simptomi sami po sebi ne znače nužno pretreniranost
Kako se oporaviti i vratiti na put uspeha?
Oporavak od pravog sindroma pretreniranosti može trajati nedeljama, pa čak i mesecima. Ključ je u periodizaciji i aktivnom oporavku.
- Potpuni odmor: Minimum 3 do 7 dana bez ikakvog intenzivnog treninga.
- Nutritivna podrška: Povećan unos proteina i zdravih masti za obnovu ćelija.
- Fokus na san – San igra ključnu ulogu u hormonskoj ravnoteži i regeneraciji mišića – 7–9 sati sna po noći se često preporučuje.
- Postepeni povratak treningu – Počinje se sa lakšim i kraćim sesijama, uz praćenje simptoma i performansi, te postepeni povratak normalnim opterećenjima.
Kako sprečiti pretreniranost?

Prevencija je često efikasnija od lečenja. Saveti uključuju:
- Planiranje treninga – naizmenično faze opterećenja i odmora pomažu telu da se adaptira.
- Praćenje performansi i osećaja – vođenje dnevnika treninga može otkriti rane znake umora.
- Redovan kvalitetan san i stres-menadžment – san i mentalna stabilnost su jednako bitni kao fitness plan.
- Prilagođavanje programa uz konsultacije sa trenerom ili stručnjakom ako simptomi počnu da se javljaju.
U takvim situacijama pomaže pristup u kojem trening nije fiksna obaveza, već alat koji se prilagođava trenutnim mogućnostima – nekad je to jači trening, nekad lakša aktivnost, a nekad pauza bez griže savesti. Upravo zato je važno imati slobodu izbora: različite vrste aktivnosti, različit intenzitet i mogućnost da se tempo uskladi sa danom koji imate, a ne sa „idealnim planom na papiru“.
Fitpass kao vaša dugoročna podrška zdravijem ritmu života, omogućava upravo takav pristup: kroz jednu članarinu dostupni su različiti fitness i wellness objekti, kao i dodatne pogodnosti i popusti na odabrane usluge.
Najčešća pitanja o pretreniranosti
Kako razlikovati običan umor od pretreniranosti?
Običan umor prolazi nakon dana ili dva odmora. Pretreniranost traje znatno duže, a performanse ostaju snižene uprkos odmoru.
Koliko dugo traje oporavak?
Blagi oblici mogu proći za nekoliko sedmica, ali ozbiljniji slučajevi mogu zahtevati mesece odmora i povratka treningu postepeno.
Da li pretreniranost pogađa i rekreativce?
Da, posebno ako kombinujete veliki obim treninga sa nedostatkom odmora, stresa i lošom ishranom.
Koji je prvi znak da treba usporiti?
Produženi pad performansi i osećaj umora koji ne prolazi nakon nekoliko dana odmora su najčešći rani signali.
Da li pretreniranost može da utiče na imunitet?
Da, povećana učestalost bolesti i infekcija može biti posledica slabijeg imuniteta izazvanog OTS-om.
Napomena
Ovaj tekst je informativnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja medicinski, dijagnostički ili individualni savet. Informacije su zasnovane na relevantnim naučnim i zdravstvenim izvorima, koji su navedeni u nastavku teksta.
Izvori:
- Overtraining Syndrome – Cleveland Clinic
- Overtraining Syndrome – NLM
- Overtraining – HSS
- Overtraining – NSCA
- Signs of overtraining – Mayo Clinic
- How to spot the symptoms of overtraining – Runner’s World
- Does Overtraining Exist? – Springer Nature
- Overtraining – Science Direct
- Novel causes and consequences of overtraining syndrome: the EROS-DISRUPTORS study – Springer Nature
- Overtraining syndrome – EBSCO
- 7 Possible Causes of Overtraining – Idea

